Na Glavnoj osnivačkoj skupštini gluhih u Splitu, održanoj 7.10.1945.g. donesen je zaključak da se mora nešto poduzeti u vezi otvaranja škole za gluhonijemu djecu. Također su zahtijevali da se jedna prostorija osnovne škole Manuš dodijeli za održavanje nastave.

Nedostatak  financijskih sredstava, stručnog kadra i prostora je utjecao na odgodu osnivanja posebne ustanove za gluhu djecu, te oni moraju odlaziti na školovanje u Zagreb.

01.09.1951.god. Mato Trakoštanec, defektolog – surdopedagog je premješten iz Zagreba u Split. Njegovim dolaskom osniva se Osnovna škola za defektnu djecu. On je bio prvi stručnjak za rad s gluhom djecom na području Splita i Dalmacije. Marija Onopko – Pera i Vanja Kristofić su prve učiteljice nastavnice koje su radile s mentalno nedovoljno razvijenim učenicima u  Osnovnoj školi za defektnu djecu. Tada su formirana tri razreda, jedan razred za gluhu djecu, jedan razred za  mentalno nedovoljno razvijene učenike i jedan razred za učenike u privredi za gluhe.

Prostorije škole su se nalazile u jednom stanu u zgradi na Solinskoj cesti 12, te su uvjeti za rad s učenicima bili zaista neprikladni. Ukazala se mogućnost da se dobiju veće prostorije za otvaranje Zavoda za gluhu djecu sa školom i internatom. U Splitu su postojala dva dječja doma za djecu bez roditelja i ratnu siročad. 1952.god. organiziran je sastanak na kojem su prisustvovali predsjednik i tajnik Općinskog odbora saveza gluhih Split, Mato Trakoštanec i nadležni predstavnici Narodnog odbora grada Splita, Jerko Podrug i Josip Duplančić. Svi su se složili i zajedničkim snagama borili da im se ustupi dječji dom” Omladinka” na Radničkoj cesti br.2.

Povijest centra
Povijest centra

Razumijevanje Narodnih vlasti urodila su plodom, te su dobili zgradu sa svim inventarom i pripadajućom opremom. 1.12.1952. god. preselila su se odjeljenja gluhih učenika osnovne škole i učenika u privredi u novu zgradu. Neko vrijeme su se nazivali Osnovna škola za defektnu djecu. Na sjednici Vijeća proizvođača i Gradskog vijeća  održanoj  20.01.1953.god. uz suglasnost Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku doneseno je rješenje o osnivanju ustanove – “Zavod za odgoj gluhe djece” sa sjedištem u Splitu. Prvi upravitelj Zavoda je bio Mato Trakoštanec.

Rješenjem Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku od 21.11.1952.god. određuje se da se iz Zavoda za odgoj gluhe djece Zagreb premjesti jedanaest učenika u splitski Zavod. Djeca su s nastavnicima krenula iz Zagreba 8.12. a u Split su stigli 11.12.1952.god. jer je vlak bio zaustavljen u Bosanskoj Krupi zbog nanosa snijega. Tada je u Zavodu bilo 39 učenika.

Iz godine u godinu broj gluhih učenika raste.  U razdoblju od 1959. do 1968. god. svake se godine upisuje u I.razred od 9 do 15 učenika. Školske godine 1967.768. u Zavodu je bilo 120 učenika. Od 1963.god. Zavod počinje suradnju s Centrom SUVAG – Zagreb, s ciljem uvođenja Verbotonalne metode u radu s gluhom i nagluhom djecom. Nabavljaju se prvi slušni aparati za grupni rad s djecom i aparati za individualni slušni trening. Nastavnice iz splitskog Zavoda odlaze na tromjesečne verbotonalne seminare za novi pristup u radu u  Centar SUVAG u Zagrebu.

31.05.1968.god. mijenja se naziv ustanove u Zavod za rehabilitaciju slušno oštećene djece i omladine – Split. 23.11.1972 god. Sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Socijalističke Republike Hrvatske odobrava osnivanje Škole za stručno osposobljavanje. Učenici s oštećenjem sluha se osposobljavaju za zanimanja: autolimar, keramičar, parketar, knjigoveža, krojač ženskog kroja, bravar, slastičar. 29.12.1973.god. Zavod mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine oštećena sluha – Split. Naziv sada bolje odražava odgojno obrazovnu komponentu i koncepciju daljnjeg razvoja ove regionalne ustanove, koja se bavi odgojem i obrazovanjem učenika s oštećenjem sluha na području Dalmatinske regije.

Povijest centra
Povijest centra

Djelatnosti Centra su : Osnovna škola, Škola za stručno osposobljavanje i Dom za smještaj učenika osnovne škole. 1977.god. Centar širi djelatnost na poslove odgoja, obrazovanja i  rehabilitaciju djece i omladine s oštećenjem sluha od predškolskog odgoja, preko osnovnog obrazovanja do stručnog osposobljavanja. 15.05.1979.god. naziv Centra se mijenja u Centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine oštećena sluha “Slava Raškaj” – Split. Dosadašnjem nazivu dodaje se ime poznate gluhe slikarice. Bila je učenica Zavoda za gluhu djecu u Beču. Kao vrlo mlada djevojka imala je atelijer u prostoru Zavoda za gluhu djecu u Zagrebu.

1980 god. donesen je novi Zakon o osnovnom obrazovanju, te djeca sa smetnjama u razvoju integriraju se u redovni školski sustav. Djeca s većim teškoćama u razvoju školuju se u posebnim odgojno obrazovnim ustanovama. U novom procesu integracije Centar ostvaruje suradnju s osnovnom školom “Vlado Bagat” u  Splitu, te se najbolji gluhi i nagluhi učenici uključuju na satove odgojnih predmeta. Nastavnici audiopedagozi organiziraju po prvi put u jednoj splitskoj školi logopedski rad s djecom oštećena sluha i govora.

Početkom primjene Zakona o osnovnom obrazovanju i Zakona o usmjerenom obrazovanju, veliki broj djece i omladine oštećena sluha uključen je u redovne škole. 15.05.1980.god. Centar ponovo mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” Split. U travnju 1986.god. Centar širi djelatnost na odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djece oboljele od cerebralne paralize. 1988. god.prvi put se organizira logopedski rad s djecom oboljelom od cerebralne paralize. 1990. god. otvara se vrtić, zatim osnovna i srednja škola.

1996.god. Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” Split dobio je skupnu nagradu Grada Splita za unaprjeđenje odgojno – obrazovnog rada. Predlagači za Nagradu bili su Društvo gluhih grada Splita i Splitsko – dalmatinske županije i  Hrvatsko narodno kazalište Split.

 

Literatura: Branka Divić, Osobe oštećena sluha na području Splitsko – dalmatinske županije – nekad i danas, 2005.god.